slika

Taj period u godini, kada se sva raznobojnost jeseni povlaci pred sivilom ogoljelih krosnji, uvenule trave i vlazne izmaglice, period kada se hladnoca uvlaci u kosti a tijelo se, nenaviklo na nagli pad temperature, grci i vapi za bilo kakvim izvorom toplote, taj period ne volim. Ne volim ga zbog toga sto sa sobom donosi monotoniju, hladne kise i neraspolozenje kod mnogih. Tesko je u ovom periodu naci pozitivu ili nesto sto nas, bar za kratko, moze izdici iznad ovih turobnih misli, razveseliti i oko srca rasiriti toplinu kakvu osjecamo dok setamo kraj rijeke u neko proljecno popodne. Da nije ponedeljak, da ne moram raditi i da sam, kao sto sam bio juce, rasterecen briga pa da se zagrnem u deku i uz solju toplog caja gledam nesto zanimljivo na tv-u ili razmisljam o nekoj vedrijoj temi o kojoj bih ovje mogao pisati satima. Ili da, ako nista drugo, zatvorenih ociju pored toplog radijatora sanjarim o nekim proslim, lijepim vremenima. Sve bi to bilo puno ljepse i podnosljivije, sve bi bilo drugacije od ovog mucenja koje mi se trenutno desava. U iscekivanju kraja smjene, sjedim na poslu i sa snagom svoje maste pokusavam se teleportirati u neku drugu dimenziju, neko drugo stanje i vremensko razdoblje gdje nema ove tjeskobe koja me toliko pritisce. Zbog cega smo ovako kaznjeni, zbog cega smo osudjeni da zivimo na prostorima gdje se godisnja doba manifestuju u svojim ekstremnim karakteristikama? Da li mi je hladno zbog toga sto sam tokom ljeta toliko uzivao u toploti, pa se sada ne mogu da naviknem ili je ona stara narodna da je“sto je covjek stariji, svaka zima sve vise hladnija“ zaista istinita? Ne znam, ne zelim da razmisljam o tome. Vrijeme ce pokazati sta je odo ovoga istina. Ono sto je u ovom trenutku vazno je to da cu za nesto vise od sat vremena da se popakujem i zavrsim sa napornim dijelom ovog ponedeljka. Dio njega sam proveo pisuci ovaj tekst, a to je bar nesto korisno od mene za danas.



Prijavite se kako biste ocenili rad



5.00/5
Ocenilo: 1

Novi radovi

Kontakt

Email: info@algerno.com

logo