slika

mušica udara udara o prozor ne znajući da je okno otvoreno

vječno opštenje primopredaja dužnosti drevni zakon moždanja žudnja bez osjećaja

i da poželim da narušim to jedinstvo bile bi samo nekoliko rupe rane pothranjivanje neke drukčije nostalgije

nezamislivo uredio se kosmos nema drugog svijeta osim tog

mušica udara o prozor udara ne znajući da je okno otvoreno živi se do krajnjih granica svijeta

i čovjek je smiješan ružičasti, crni, surovi i ne zna šta da radi popodne ali se na sve navikne

zemlja nije hraniteljka ona je kal raspadanje slika tjeskobe ne mislim na fizičku smrt već na duhovnu odsutnost povolnji simbol smrti

moje majke

kada sam nanovo zavolio da dišem na nos na nos na gun

i onda dolazi zora i navala krvi u mozak i sjutradan ona umire

zavoljeti te jeste imaginarna potreba raspolaganja tobom

i opet me parališe stanje da vidim i sve dok se bude ponavljalo da

da već biću starac smješten u trenutak

i najzad imam sedamdeset godina trideset ili dvadeset

i svega dvije

za sada sve se svodi na isto



Prijavite se kako biste ocenili rad



5.00/5
Ocenilo: 3

Novi radovi

Kontakt

Email: info@algerno.com

logo