slika

Pristigao je neizbježan tren.

Ne mogah udahnuti.

Plućne alveole mi se napuniše 
praskavim delirijem,
a čelični mjehurići stigme 
prigušiše zdravo rasuđivanje.

Nokautirala me epileptična 
ekspresija slova 
u koju nesmotreno zađoh,
istovremeno ne uviđajući 
dugotrajne posljedice 
asimetričnih insinuacija ateizma.

Svladaše me polusni 
zabranjenog svjetonazora-
kriomice mrveći noćne more 
prelijevanjem spektra 
zelenkastih toniranja 
unikatne strave preobražaja.

Poput titanskog obruča,
zlonamjerne konkluzije 
smanjivaše hijerarhijske nivoe
obezglavljenih snoviđenja.

Ne smjedoh trepnuti.

Kroz okular prošlosti 
izmjenjivaše se fundamentalno-mentalne slike uvreda,
protkanih kancerogenim smogom 
otupljenja na bilo kakvu nježnost.

Nosnice mi bijahu 
zatrpane barutom 
piskutavih simfonija smrtovanja,
a na podužim se trepavicama 
iskristaliziraše šokantni klišeji 
nedostatnih životarenja.

Ne izustih niti glasa.

Poodavno naručiše vijence 
za sahranu nepostojećih 
glasnica učenjaštva, 
kojima svojevremeno 
opjevavah sonete 
o panorami mrtve ljubavi.

Hodah rašivenih ožiljaka.

Odbojavah stotinke 
do ulaska u dozivajuće-mramorni spomenik, 
produžavajući ironiju 
svakim idućim paranoičnim šapatom.

Uspostavljah balans 
nad kartografskim putanjama 
opsjednuća nevažnom osobnošću
i sipih crnim kapljicama 
katastrofalnih stihovanja.

Ničim izazvana,
duša je napustila ovu 
podvojenu kongregaciju ličnosti
što lakovjerno povjerovaše 
u šarolike insinuacije proturječnosti.

Ispunilo se vrijeme.

Svi satovi ove planete 
otkucaše dvostruko poklapanje.

Križevi na čijim plećima 
upregnuti robovi 
sagradiše sedam kontinenata,
sinkronizirano se raspuknuše.

Pristigao je neizbježan tren.



Prijavite se kako biste ocenili rad



5.00/5
Ocenilo: 1

Novi radovi

Kontakt

Email: info@algerno.com

logo