slika

Usporenih motornih funkcija,
s brigom na podočnjacima,
uspostavljala sam ravnotežu
u korelaciji sa stratosferom 
tmastih oblaka.

Tko sam ja?

Šupljikavi vakuum ciklotimije
ili bestežinska sinkopa bijesa;
naseljena u tuđini-
odmetnuća od 
krvorođene grude 
blagonaklonih vjernika?

Ništa od navedenoga.

Izigrana sam sudionica
rizičnog ruskog ruleta.

Hvatala me 
galantna nesvjestica
makijavelističkog prodora,
račvajući dvosmislena premišljanja
na konturama podvojenog razbora.

Podsjećajući na šumornu
asocijaciju balade
opkolio me uštap 
asocijalne zapitkivosti,
usko vezan
uz sindrom više duša
unutar jednog skeleta.

Prijelaz se odvijao naglo,
kao zračno skidanje krune
s olovnog trona preuveličavanja.

Dramatičnost 
pomračene karijere 
lijeno je odašiljala 
prijeteće signale-
slijedeći putanju 
bjekstva ka krateru uskrsnuća.

Što sam previdjela
u ovoj pocakljenoj vrevi 
usitnjenih vrednovanja?

Maslinaste zavrzlame 
notornih predispozicija 
odsutnosti nježnosti,
napale su zaposjednute 
ogranke pokorenosti.

Bez sumnje,
zamršeno je biti kušan
od ražarenih šaka 
karmičkih peripetija-
što najavljuju pomrčinu
lunarnih elipsa.

Obilna kob 
zlobnog hinuća-
trenutačno razrooko obilazi 
oko samrtničke postelje,
hrleći ka vonju straha.

Zavezana u kavezu
koncentracijskog logora,
kao zdrobljeni žohar
njegovih sumanutih naređenja,
poželjela sam 
konačno zamrijeti.

Savjest je uzastopno kucala;
po trošnom prozoru
neimenovanog sloma.

Osakaćena žezlom nadmoći,
svjedočila sam škripanju 
nagriženih dasaka.

Je li to
upriličena potlačenost
atronomskih razmjera-
ili se odveć nazrijeva
kipeća dezintegracija osjetila?

Otvorila se Pandorina kutija 
svemoguće propadljivosti,
i azimut je prokazivao
mogućnost životne opasnosti.

Odbačena nehumanošću,
siktala sam 
didaskalijama sraza.

Počuj!

Prostor upravo ispunjava
uzduh sinestezije ginuća.

Netko dolazi,
a moje se alveole natapaju
kraterima upokojenja.

Kao zanjihana lijesa
na buri svjetova,
obara me maglena rosa
pepeljastih invokacija.

Nešto iskri
injem rastopljenih iglua
ida, ega i superega.

Ovako ozlovoljenu gnjevom,
srde me atipične kostobolje
pjesničkih ujednačavanja.

Mirujem. 

Ionako ubrzo pristižu
vremešne sinkope 
prestanka življenja. 

Vidiš li?

Prokrvario je bolešljivi 
organizam upitnih bivstvovanja,
a iz pepela se izrodila 
bljutava samilost 
pomilovanja teških počinjenja.

Raspale su se 
nesretno zamračene
korote zašivenih usana,
u vidu rastuženo prešućene
zlogukosti demoniziranja-
neutaživosti umirućih spoznaja.



Prijavite se kako biste ocenili rad



5.00/5
Ocenilo: 1

Novi radovi

Kontakt

Email: info@algerno.com

logo